Što je i čemu služi kontni plan?

Knjigovodstvo i knjigovođa

Knjigovodstvo je proces evidentiranja financijskih transakcija i poslovnih detalja u glavnoj knjizi. Svaka tvrtka, bilo da je velika ili mala, mora voditi evidenciju o svojim rashodima i prihodima. Ove informacije se koriste za donošenje odluka o budućnosti tvrtke.

Posao knjigovođe je pratiti i kategorizirati financijske transakcije, dok računovodstvo vodi ove informacije još jedan korak dalje analizirajući ih i dajući im smisao.

Knjigovodstvo vodi točnu evidenciju svih financijskih aktivnosti poduzeća na vrijeme, točno (ažurno i pravodobno) i na temelju vjerodostojne dokumentacije te Vam tako pomaže da pratite svoje prihode i troškove. 

Knjigovodstvene evidencije pomažu vam da upravljate svojim novcem, naplatite svoja potraživanja na vrijeme, znate gdje gubite, a gdje zarađujete te razumijete svoj novčani tok, i kratkoročno i dugoročno.

Svrha je knjigovodstva da unosi financijske transakcije proizišle iz poslovnih aktivnosti točno i u skladu s dobrom knjigovodstvenom praksom.  

 

 

Dvojno knjigovodstvo

Dvojno knjigovodstvo skup je pravila za zapisivanje financijskih podataka u financijskom knjigovodstvu u kojem svaka transakcija ili događaj mijenja najmanje dva različita računa (konta) glavne knjige računa. Tako da se svaka poslovna promjena upisuje najmanje dva puta.

Zakonom o računovodstvu je propisan sustav dvojnoga knjigovodstva. Počeci dvojnog knjigovodstva datiraju od 1573. godine kada je objavljeno djelo Benedikta Kotruljevića Dubrovčanina koji je prvi pisao o dvojnom knjigovodstvu.

Upravo se zahvaljujući Kotruljeviću tijekom godine evidentiraju sve poslovne transakcije u poslovnim knjigama diljem svijeta dva puta, s dvije brojke, jednom na dugovnoj strani (lijevo), a drugi put na potražnoj (desno).

Knjigovodstvo je esencijalna komponenta svake uspješne tvrtke ili organizacije, što znači da će uvijek biti potrebe za knjigovođama.

 

 

Kontni plan

Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige po načelu sustava dvojnog knjigovodstva. Poslovne knjige čine dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige.

Dnevnik je poslovna knjiga u koju se knjigovodstvene promjene, nastale u određenom izvještajnom razdoblju, unose kronološki. Dnevnik se može uspostaviti kao jedinstvena poslovna knjiga ili više poslovnih knjiga koje su namijenjene za evidenciju promjena na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili za izvanbilančne zapise.

Svako knjiženje u dnevnik mora imati redni broj ili identifikacijsku oznaku te sadržavati podatke na temelju kojih se pri nadzoru knjiženje može nedvojbeno povezati s pripadajućom knjigovodstvenom ispravom i osobom koja je kontrolirala knjigovodstvenu ispravu.

Poduzetnik je dužan osigurati sljednost identifikacijskih oznaka i provjerljivost usklađenosti između prometa dnevnika i glavne knjige te glavne knjige i, ako ih vodi, pomoćnih knjiga za izvještajno razdoblje.

Glavna knjiga sustavna je evidencija svih knjigovodstvenih promjena nastalih na financijskom položaju i uspješnosti poslovanja u određenom izvještajnom razdoblju u kojoj se ti događaji grupiraju prema njihovoj vrsti, a na temelju unaprijed pripremljenih konta koja, u skladu s potrebama poduzetnika, osiguravaju podatke za godišnje financijske izvještaje.

 

 

Kako izgleda kontni plan?

U Hrvatskoj nije propisan računski plan, nego je ostavljena sloboda u njegovu oblikovanju. Ako polazimo od toga što sadržavaju financijski izvještaji, a to se mora uzeti u obzir, tada je potrebno predvidjeti račune (konta) za osiguranje podataka za te izvještaje.

Kontni plan obuhvaća razrede i skupine konta te sintetička (troznamenkasta) konta, koja se primjenjuju u svrhu bilježenja knjigovodstvenih promjena, uključujući i njihove numeričke i slovne oznake i izvanbilančnih računa, od kojih svi moraju biti raspoređeni u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju za pripremu financijskih izvještaja.

Radi se u biti o popisu različitih kategorija prihoda i rashoda povezanih s financijama poduzetnika. Iako se točna konfiguracija stavki retka na kontnom planu može neznatno razlikovati od tvrtke do tvrtke, postoji nekoliko osnovnih kategorija koje će se naći u gotovo svakoj računovodstvenoj organizaciji. Dodatne kategorije mogu odražavati prirodu poslovanja koje vodi sam poduzetnik.

U tom su smislu otvaraju se i analitička konta koja su u funkciji sadržaja i naziva pojedine pozicije u financijskim izvještajima. Na tim su načelima zastupljena konta u većini kontnih planova za poduzetnike, bez obzira na to što se uglavnom temelje na tradicionalnom rasporedu računa u 10 razreda.

One stavke (računi) na kojima nema poslovnih promjena, njih nije potrebno ni otvarati. Jednako tako se i pozicije financijskih izvještaja ostavljaju prazne jer poduzetnik nije imao određene imovine, prihode, obveze ili kapitalnu stavku.

Uglavnom, kontni planovi obuhvaćaju daljnju analitičku razradu sintetičkih (troznamenkastih) konta, kako bi se olakšala njegova primjena u praksi. Analitička konta potrebna su da bi se sve poslovne promjene mogle evidentirati, pratiti, analizirati, nadzirati i povezati s propisanim pozicijama financijskih izvještaja na jednostavan, pouzdan i zakonit način, pri čemu je evidentiranju poreznih stavaka posvećena posebna pozornost.

Poduzetnici mogu pojedina konta još potanje razraditi na četveroznamenkasta ili višeznamenkasta konta prema ponuđenim inačicama, ili prema svojim potrebama i navikama, a pojedina konta koja ne koriste mogu izostaviti.

Dakle, kontni plan je popis konta u kojem su konta raspoređena po skupinama. Za trgovačka društva se preporučuje kontni plan u kojem se primjenjuje podjela na sljedeći način:

• razredi koji su numerirani jednoznamenkastim brojem,
• skupine konta koje su numerirane dvoznamenkastim brojem,
• osnovna (sintetička) konta numerirana troznamenkastim brojem,
• analitička konta numerirana četveroznamenkastim brojem,
• subanalitička konta numerirana šesteroznamenkastim brojem.

Daljnju podjelu poduzetnici određuju sukladno propisima i njihovim potrebama u poslovanju.

 

 

Načela (kriteriji) kontnog plana

Glavna knjiga sastoji se od konta raspoređenih prema unaprijed pripremljenom kontnom planu. U RH kontni plan nije zakonski propisan, već se iz propisanog sadržaja financijskih izvještaja izvodi kontni okvir. Razlikujemo formalni okvir i materijalni sadržaj kontnog plana.

U svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, prihvaćen je dekadni ili desetični sustav. Kontni plan rađen po dekadskom sustavu ima 10 razreda, svaki razred ima 10 skupina, svaka skupina ima 10 osnovnih konta, a svaki osnovni konto ima 10 analitičkih konta.

Ukratko:

• kontni plan ima 10 razreda ili klasa obilježenih brojevima od 0 do 9,
• unutar svakog razreda postoji 10 kontnih skupina obilježenih brojevima 00 – 99 (drugi nivo razrade),
• unutar svake kontne skupine može se otvoriti 10 osnovnih (sintetičkih konta) – npr. 000- 009 - treći nivo razrade,
• za svaki sintetički konto moguće otvoriti niz analitičkih konta – npr. 0000 - 0009,
• u okviru analitičkog konta mogu se otvarati subanalitička konta – npr. 00000 - 00009.

Kao što je ranije rečeno, kontni okvir je sustavni raspored knjigovodstvenih razreda, skupina, osnovnih i analitičkih konta, razvrstanih prema broju, nazivu i sadržaju.

Tri su važna načela:

• funkcijsko (redoslijed konta u kontnom planu odgovara poslovnom procesu i većinom se koristi u poslovnoj praksi u RH),
• bilančno (redoslijed pozicija kontnog plana jednak je pozicijama u bilanci i omogućava čvrstu povezanost kontnog plana s financijskim izvještajima),
• kombinirano.

 

Postoji 10 razreda konta, podijeljenih prema funkcijskom načelu:

• Razred 0 – dugotrajna imovina, sredstva i gubitak iznad visine kapitala,
• Razred 1 – novac, kratkotrajna potraživanja, kratkotrajna financijska imovina i aktivni obračunski konti,
• Razred 2 – kratkoročne obveze i pasivni obračunski konti
• Razred 3 – zalihe – sirovina i materijala, pričuvnih dijelova, sitnog inventara i predujmovi za zalihe,
• Razred 4 – troškovi,
• Razred 5 – slobodan razred (interni obračuni),
• Razred 6 – roba, proizvodnja, gotovi proizvodi i predujmovi za robu
• Razred 7 – prihodi i rashodi
• Razred 8 – rezultat poslovanja
• Razred 9 – kapital, rezerve, dugoročne obveze i izvanbilančni konti.

 

Prema bilančnom načelu:

• Aktivni razredi: 0, 1, 3, 6 - proizlaze iz aktive (imovina),
• Pasivni razredi: 2, 9 – proizlaze iz pasive (obveze i kapital),
• Neutralni razredi: 4, 7, 8 – (troškovi, rashodi, prihodi, dobit ili gubitak) ne idu u bilancu već u račun dobiti i gubitka, (4 i 7 su neutralni jer se pomoću njih utvrđuje financijski rezultat u 8. razredu).

 

Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.