Što se smatra plaćom u naravi i kako se obračunava?

Plaća predstavlja primitak koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad  u određenom mjesecu, ista se može sastojati od osnovne/ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Ugovara se u bruto iznosu, a isplaćuje se u novcu ili se daje u naravi.

U našem besplatnom priručniku saznajte i zašto jednaka bruto plaća ne znači jednaku isplatu.

S druge strane, plaća u naravi je svaki primitak koji radnik ostvari korištenjem dobara, usluga ili pogodnosti koje mu poslodavac stavlja na raspolaganje, a koji imaju tržišnu vrijednost i za radnika predstavljaju stvarnu ekonomsku korist. Iako se takav primitak ne isplaćuje u novcu, on ima sve bitne karakteristike plaće: smatra se dohotkom od nesamostalnog rada, ulazi u osnovicu za obračun doprinosa te podliježe poreznom tretmanu kao i svaki drugi oblik naknade za rad.

Upravo zato pravilno razgraničenje između oporezivih i neoporezivih pogodnosti postaje ključno za zakonit obračun, jer svaka pogrešna procjena može dovesti do naknadnih poreznih obveza, zateznih kamata i potencijalnih prekršajnih postupaka. Poslodavac mora moći dokazati da je korist radniku doista bila neoporeziva ili da je njezina vrijednost ispravno procijenjena, što zahtijeva jasno razumijevanje propisa i dosljednu primjenu internih pravila.

U praksi se najviše nedoumica javlja kod korištenja službenih vozila, smještaja, prehrane, darova, korištenja opreme u privatne svrhe te kod pogodnosti koje prelaze neoporezive iznose. Posebno su osjetljiva područja u kojima se poslovna i privatna uporaba isprepliću, primjerice službeni automobil, mobitel, prijenosno računalo ili drugi uređaji koje radnik koristi i izvan radnog vremena.

Poslodavci se često susreću s pitanjem kada korist radnika prelazi prag poslovne svrhe i postaje oporeziva, kako procijeniti njezinu tržišnu vrijednost te koje se pogodnosti mogu pružiti neoporezivo, a koje nužno ulaze u osnovicu za doprinose.

Što se sve smatra plaćom u naravi?

U nastavku su najčešće situacije iz prakse, uz detaljna objašnjenja i tipične dileme koje se javljaju kod poslodavaca:

Službeni mobitel koji se koristi u privatne svrhe

Ako poslodavac radniku daje mobitel i plaća troškove koji uključuju i privatni dio tarife, taj privatni dio troška smatra se plaćom u naravi. U praksi se često postavlja pitanje kako razgraničiti poslovne i privatne pozive, osobito kada se koriste paketi s neograničenim minutama ili podatkovnim prometom. U takvim slučajevima poslodavac mora imati jasnu internu politiku ili evidenciju koja omogućuje procjenu privatnog dijela troška. Ako se mobitel koristi isključivo za poslovne svrhe, primitak se ne smatra oporezivim, ali poslodavac mora moći dokazati da privatnog korištenja nije bilo.

Smještaj koji poslodavac osigurava radniku

Smještaj je jedno od najosjetljivijih područja u praksi, jer se često pogrešno pretpostavlja da se svaki smještaj može neoporezivo osigurati. Međutim, porezni propisi jasno razlikuju neoporezivi smještaj od oporezive plaće u naravi.

Prema Pravilniku o porezu na dohodak, poslodavac može neoporezivo nadoknaditi trošak smještaja radniku za vrijeme trajanja radnog odnosa, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći kriteriji: postoji vjerodostojna dokumentacija (ugovor o najmu, račun najmodavca, potvrda o plaćanju), trošak se isplaćuje bezgotovinski (na račun najmodavca ili radnika) i nadoknada se odnosi isključivo na stvarne troškove smještaja, bez uključenih režija, interneta, TV-a, komunalija i sl.

Ova mogućnost odnosi se na sve radnike, bez obzira na vrstu ugovora (određeno, neodređeno, puno ili nepuno radno vrijeme) i mjesto rada. Dakle, neoporezivi smještaj nije ograničen samo na terenski rad ili privremeno premještanje, već se može primijeniti i u redovnim radnim odnosima, pod uvjetom da se poštuju pravila iz Pravilnika.

Važno je naglasiti da režijski troškovi (struja, voda, grijanje, komunalije, internet, TV) nisu obuhvaćeni neoporezivim smještajem. Ako ih poslodavac podmiri, to se smatra plaćom u naravi, osim ako se radniku izda račun i trošak mu se naplati.

Prehrana radnika iznad neoporezivih iznosa

Ako poslodavac radniku osigura prehranu čija vrijednost prelazi propisane neoporezive limite, razlika se smatra plaćom u naravi. To uključuje i situacije kada poslodavac plaća račune za prehranu bez ograničenja ili kada radnik koristi prehranu u iznosima koji prelaze neoporezive propisane limite. U praksi se često javljaju pogreške kod kombiniranja više vrsta prehrane (npr. osiguravanje toplog obroka + isplata paušalne naknade), što može dovesti do nenamjernog stvaranja oporezivog primitka, odnosno potrebe obračuna plaće u naravi.

Korištenje opreme, uređaja ili prostora u privatne svrhe

Ako radnik koristi poslodavčevu opremu (npr. strojeve, alate, računala, skladište ili radionicu) za privatne projekte, tržišna vrijednost takve koristi smatra se oporezivim primitkom. Ovo je posebno važno u obrtničkim i proizvodnim djelatnostima, gdje radnici ponekad koriste strojeve ili radionice za vlastite potrebe. Porezni propisi takvu korist tretiraju kao plaću u naravi, jer radnik ostvaruje ekonomsku korist koju bi inače morao platiti.

Darovi i pogodnosti iznad neoporezivih iznosa

Poslodavac može tijekom godine neoporezivo dati radniku dar u naravi do iznosa od 133,00 eura i to u bilo koju svrhu (npr. poslodavac može radniku povodom nekog događaja kupiti dar). U praksi poslodavac dar u naravi daje radnicima povodom Uskrsa ili Božića, u obliku nekoga darovnog kupona, darovanja vlastitih proizvoda ili usluga i sl. Poslodavac može radniku dati dar u naravi i veće vrijednosti od 133,00 eura, međutim u tom slučaju potrebno je voditi računa o poreznom tretmanu iznosa dara koji prelazi neoporeziv iznos, tj. iznos koji prelazi 133,00 eura u jednoj kalendarskoj godini smatra se plaćom u naravi.

Pozajmica radniku uz kamatnu stopu nižu od propisane

Ako poslodavac radniku daje pozajmicu uz kamatnu stopu nižu od 2 % godišnje, razlika između tržišne kamate i ugovorene kamate smatra se plaćom u naravi. Ako bi radnik istu pozajmicu morao uzeti kod banke, platio bi tržišnu kamatu, stoga se razlika smatra ekonomskom koristi i oporezuje kao primitak iz radnog odnosa.

Kada trgovačko društvo daje pozajmicu fizičkim osobama, bilo svojim zaposlenicima ili vlasnicima, primjenjuju se propisi o oporezivanju dohotka. Sukladno Zakonu o porezu na dohodak, primicima u naravi smatraju se povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke od nesamostalnog rada.

Primitkom po osnovi povoljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže i stope kamate od 2% godišnje, osim kamata po kreditima koji se daju ili subvencioniraju iz proračuna, ali ne radnicima uprave. Kamatna stopa na zajmove dane fizičkim osobama ispod 2% smatra se plaćom u naravi.

Službeni automobil za privatno korištenje - najčešći oblik plaće u naravi

Korištenje službenog automobila u privatne svrhe najčešći je i najznačajniji oblik plaće u naravi, a ujedno i područje u kojem se najčešće javljaju pogreške. Ako radnik koristi službeni automobil i za privatne potrebe, vrijednost te pogodnosti smatra se oporezivim primitkom, bez obzira na to koristi li se vozilo povremeno ili svakodnevno.

Uporaba službenog automobila u privatne svrhe smatrat će se ostalim primitkom radnika, kada je ugovoreno odnosno utvrđeno da isto predstavlja primitak radnika za obavljeni rad u određenom mjesecu. U tom slučaju plaća u naravi može biti dio plaće (ostali primitak).

S druge strane, ako bi poslodavac želio uporabu službenog automobila u privatne svrhe tretirati kao pogodnost do opoziva (dakle, pogodnost koju poslodavac povremeno daje), na taj način će oblikovati ponudu za sklapanje ugovora o radu, odnosno utvrditi pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca. Tada bi korištenje automobila u privatne svrhe odgovaralo definiciji primitaka na temelju radnog odnosa.

Prema Zakonu o radu uporaba službenog automobila u privatne svrhe smatra se ostalim primitkom radnika kada je ugovoreno da isto predstavlja primitak radnika za obavljeni rad u određenom mjesecu. Plaća u naravi definira se ugovorom o radu ili posebnom odlukom kao naknada za rad. Korištenje službenog osobnog automobila u privatne svrhe smatrat će se plaćom u naravi u smislu poreznih propisa o dohotku, a ostalim primitkom radnika u smislu Zakona o radu.

Obračun plaće u naravi se za korištenje službenog automobila može se utvrditi u visini 1% nabavne vrijednosti ili u visini 20% mjesečne rate za operativni leasing ili dugotrajni najam ili prema stvarno prijeđenim kilometrima. Plaća u naravi smatra se neto primitkom, isti je potrebno uvećati za doprinose iz osnovice (plaće) i porez na dohodak da bi dobili bruto iznos primitka od kojeg se obračunavaju navedena javna davanja.

Plaća u naravi jedan je od najosjetljivijih dijelova obračuna primitaka iz radnog odnosa, jer svaka pogodnost koju radnik koristi može imati porezne posljedice ako nije pravilno razgraničena. Razumijevanje razlike između oporezivih i neoporezivih pogodnosti, poznavanje iznimaka iz Pravilnika o porezu na dohodak te dosljedno vođenje evidencija ključni su za zakonit i transparentan obračun. Poslodavci koji jasno definiraju interne politike i prate propise mogu radnicima pružiti pogodnosti na način koji je istodobno motivirajući i u potpunosti usklađen s poreznim pravilima, čime se smanjuje rizik pogrešaka i osigurava stabilnost poslovanja.

Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.

Sadržaj je isključivo informativne prirode. Saop ne pruža pravne, porezne ili računovodstvene savjete. Za dodatne informacije obratite se nadležnim institucijama ili ovlaštenim stručnjacima.