Što kada se dogodi ozljeda na radu?

Ozljeda na radu može nastati iznenada, bez upozorenja, u situacijama koje se čine rutinskima. Ipak, posljedice takvog događaja mogu biti dugotrajne, kako za radnika, tako i za poslodavca. Upravo zato je važno razumjeti što se podrazumijeva pod ozljedom na radu, kako se ona utvrđuje, tko je odgovoran za prijavu i koje se radnje moraju poduzeti odmah nakon nastanka ozljede.

Pravilno vođen postupak osigurava radniku zdravstvenu zaštitu i naknadu plaće, a poslodavcu smanjuje rizik prekršaja, kazni i sporova.

Ozljeda na radu uvijek predstavlja trenutak u kojem se radni proces prekida, a fokus se prebacuje na sigurnost, dokumentiranje i procjenu rizika. U takvim situacijama radnik se često nalazi u stanju šoka, dok poslodavac mora djelovati brzo i organizirano kako bi se osiguralo pravilno postupanje.

Što se smatra ozljedom na radu?

Ozljedom na radu smatra se svaka ozljeda koja nastane kao neposredna posljedica događaja povezanog s obavljanjem poslova ili djelatnosti na temelju kojih je radnik osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju. To uključuje ozljede izazvane kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, kao i ozljede koje nastanu zbog naglih promjena položaja tijela, iznenadnog opterećenja ili drugih fizioloških promjena koje se mogu jasno povezati s radnim procesom.

U ovu skupinu ulaze i ozljede nastale tijekom obveznog kondicijskog treninga kada je takav trening propisan radi održavanja psihofizičke spremnosti potrebne za obavljanje određenih poslova.

Ozljedom na radu smatra se i bolest koja nastane izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada ili u vezi s radom, pod uvjetom da postoji jasna uzročno‑posljedična veza između događaja i nastanka bolesti.

U smislu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO), ozljedom na radu smatra se i ozljeda koju radnik zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, ako je riječ o uobičajenom i neprekinutom putu koji je izravno povezan s odlaskom na posao ili povratkom kući. Isto vrijedi i za put koji radnik poduzima radi stupanja na posao koji mu je osiguran.

U određenim situacijama, ozljeda ili bolest nastala u okolnostima koje su opisane u članku 16. ZOZO-a također se može priznati kao ozljeda na radu, ako se utvrdi da je događaj povezan s radnim odnosom i obveznim zdravstvenim osiguranjem.

Što se ne smatra ozljedom na radu prema ZOZO-u?

Postoje okolnosti u kojima se ozljeda ne može priznati kao ozljeda na radu. To se odnosi na slučajeve u kojima je ozljeda posljedica skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja radnika, bilo na radnom mjestu, bilo na redovitom putu od kuće do posla.

Primjeri takvih situacija uključuju tučnjavu na radnom mjestu, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugima, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga te upravljanje vozilom u takvom stanju.

Ozljedom na radu ne smatra se ni ozljeda koja nastane tijekom aktivnosti koje nisu povezane s radnim zadacima, poput korištenja radnog odmora izvan propisanog vremena ili bavljenja fizičkim aktivnostima koje nisu u vezi s radnim odnosom.

Ako je ozljeda posljedica namjernog napada druge osobe koji proizlazi iz osobnog odnosa, a ne iz radno-pravnog konteksta, takva se ozljeda također ne može priznati kao ozljeda na radu.

U ovu skupinu ulaze i situacije u kojima je pogoršanje zdravstvenog stanja posljedica pogoršanja kronične bolesti ili urođene odnosno stečene predispozicije koja može dovesti do bolesti, a ne izravne posljedice radnog procesa.

Kako najčešće nastaje ozljeda na radu?

Ozljede na radu najčešće nastaju u situacijama koje uključuju fizički rad, rukovanje strojevima, alatima ili opremom, ali i u uredskim okruženjima gdje se bilježe padovi, poskliznuća, udarci o predmete ili ozljede pri korištenju uredske opreme.

U djelatnostima koje uključuju terenski rad, dostavu ili službena putovanja, česte su ozljede povezane s prometom, nepredviđenim situacijama na terenu ili iznenadnim fizičkim opterećenjem.

Bez obzira na vrstu posla, zajednički nazivnik većine ozljeda je iznenadni događaj koji narušava uobičajeni tijek rada.

Ozljede često nastaju u trenucima kada radnik obavlja zadatak koji mu je dobro poznat i koji je već mnogo puta izveo bez poteškoća. Upravo ta rutina stvara privid sigurnosti, zbog čega se radnik može nesvjesno izložiti riziku, primjerice zanemarivanjem pravilnog držanja tijela, korištenjem improviziranih rješenja ili bržim tempom rada.

S druge strane, ozljede se javljaju i u situacijama kada se radni uvjeti iznenada promijene: kada je podloga skliska, kada se alat ponaša neočekivano ili kada radnik reagira instinktivno, bez vremena za procjenu rizika. Takvi trenuci pokazuju koliko je važno da radno okruženje bude stalno pod nadzorom i da se rizici procjenjuju kontinuirano, a ne samo formalno.

Što učiniti odmah nakon ozljede?

Nakon ozljede prvi korak je uvijek zbrinjavanje radnika. Radnik mora odmah obavijestiti poslodavca ili ovlaštenu osobu, a poslodavac mora osigurati medicinsku pomoć. Ako je ozljeda lakša, radnik se upućuje izabranom liječniku, dok se kod težih ozljeda poziva hitna služba.

Poslodavac mora osigurati mjesto događaja, provesti očevid, prikupiti izjave svjedoka i evidentirati ozljedu u knjigu ozljeda. Radnik mora dostaviti medicinsku dokumentaciju i sudjelovati u postupku utvrđivanja okolnosti ozljede.

Pravodobno evidentiranje i dokumentiranje ključni su za kasniji postupak priznavanja ozljede na radu.

U trenucima neposredno nakon ozljede važno je da se postupci provode smireno i bez odgađanja, jer svaka pogreška ili propust može kasnije otežati dokazivanje uzročne veze između događaja i ozljede. Radnik često ne može procijeniti težinu ozljede u prvom trenutku, pa je obveza poslodavca da osigura stručnu procjenu zdravstvenog stanja i spriječi daljnje pogoršanje.

Istodobno je nužno da se mjesto događaja ne mijenja prije očevida, kako bi se sačuvali svi tragovi koji mogu biti važni za utvrđivanje okolnosti. Kada se postupak provede uredno i bez žurbe, stvara se čvrsta osnova za daljnje korake i smanjuje mogućnost kasnijih sporova.

Kako se podnosi prijava ozljede na radu?

Postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu pokreće se podnošenjem tiskanice „Prijava ozljede na radu“ koja se podnosi područnom uredu HZZO-a nadležnom prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe, a može i područnom uredu HZZO-a nadležnom prema sjedištu poslodavca.

Prijavu podnosi poslodavac ili osoba koja samostalno osobnim radom obavlja djelatnost te organizator određenih poslova i aktivnosti iz članka 16. ZOZO-a.

Prijava se podnosi po službenoj dužnosti ili na traženje ozlijeđenog ili oboljelog radnika odnosno osigurane osobe kojoj se prema ZOZO-u osiguravaju prava za slučaj ozljede na radu.

Ako poslodavac odnosno organizator određenih aktivnosti i poslova ne podnesu prijavu o ozljedi na radu, prijavu je obvezan podnijeti izabrani doktor obiteljske (opće) medicine prema zahtjevu ozlijeđene ili oboljele osigurane osobe ili prema prijedlogu nadležnog doktora specijaliste medicine rada s kojim HZZO ima sklopljen ugovor o provođenju specifične zdravstvene zaštite radnika, a koji je nadležan za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika prema sjedištu poslodavca odnosno organizatora određenih aktivnosti i poslova.

Zahtjev za priznavanje ozljede na radu i utvrđivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja uslijed ozljede na radu može podnijeti i sama osigurana osoba odnosno član obitelji u slučaju smrti osigurane osobe.

Rok za podnošenje prijave ozljede na radu odnosno zahtjeva za utvrđivanje ozljede na radu je osam dana od dana nastanka ozljede na radu, a osigurana osoba za koju HZZO-u nije podnesena prijava ozljede na radu u roku od tri godine od isteka naprijed naznačenog roka od osam dana gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu od strane HZZO-a.

Koja prava radnik ostvaruje nakon priznate ozljede na radu?

Radnik koji je zadobio ozljedu na radu ima pravo na stopostotnu naknadu plaće za vrijeme bolovanja, specifičnu zdravstvenu zaštitu, fizikalnu terapiju, rehabilitaciju i ortopedska pomagala ako su potrebna.

Ako ozljeda uzrokuje trajno oštećenje organizma, radnik može pokrenuti postupak radi utvrđivanja postotka tjelesnog oštećenja i ostvarivanja dodatnih prava.

Najčešće pogreške koje otežavaju postupak

Često se pojavljuju pogreške koje otežavaju priznavanje ozljede na radu. Radnik ponekad ne prijavi ozljedu odmah, poslodavac ne ispuni prijavu na vrijeme ili ne prikupi medicinsku dokumentaciju i izjave svjedoka.

Česta je i situacija u kojoj poslodavac ne evidentira ozljedu ili provede očevid površno, što kasnije otežava dokazivanje uzročne veze između događaja i ozljede.

Takve pogreške mogu dovesti do odbijanja priznavanja ozljede na radu ili do prekršajnih postupaka protiv poslodavca.

Pravilno vođen postupak štiti radnika, osigurava mu prava iz zdravstvenog osiguranja i smanjuje rizik za poslodavca. Iako je prevencija najbolja zaštita, kada se ozljeda dogodi, važno je znati svaki korak i postupiti profesionalno kako bi se osiguralo pravilno i pravedno rješavanje situacije.

Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.

Sadržaj je isključivo informativne prirode. Saop ne pruža pravne, porezne ili računovodstvene savjete. Za dodatne informacije obratite se nadležnim institucijama ili ovlaštenim stručnjacima.