Inflacija te općeniti porast troškova života potaknuli su brojne radnike da uz redovni posao potraže i dodatni izvor zarade. Nerijetko se u tu svrhu odluče za rad kod drugog poslodavca, a iznad punog radnog vremena kod matičnih poslodavaca. O čemu se točno radi? Koji su uvjeti za sklapanje ugovora o dodatnom radu? Kako je uređeno radno vrijeme? U nastavku bloga potražite odgovore ne prethodna pitanja, ali i sve ostale specifičnosti u vezi dodatnog rada.
Što je dodatni rad?
Dodatni rad jest rad za drugog poslodavca iznad punog radnog vremena kod matičnih poslodavaca. Naime, radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca odnosno radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca.
Zakon o radu poslodavca, kod kojeg radnik radi do punog radnog vremena definira kao “matičnog poslodavca”, odnosno “matične poslodavce” ako radnik u nepunom radnom vremenu radi kod više poslodavaca do punog radnog vremena. S druge strane, poslodavca kod kojeg radnik radi temeljem ugovora o dodatnom radu definira kao “drugog poslodavca”.
Radnik koji kod jednog poslodavca radi u punom radnom vremenu odnosno radi u nepunom radnom vremenu kod više matičnih poslodavaca, tako da je njegovo ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca.
Pritom radnik nije obvezan tražiti prethodnu suglasnost matičnog poslodavca, već je obvezan samo obavijestiti ga o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu.
Tko (ne) može sklopiti ugovor o dodatnom radu?
Ugovor o dodatnom radu može se sklopiti za obavljanje svih poslova, osim s radnikom:
- koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada u skladu s propisima o zaštiti na radu,
- koji radi u skraćenom radnom vremenu iz članka 64. Zakona o radu te,
- kojem se prema propisu o mirovinskom osiguranju staž osiguranja računa s povećanim trajanjem,
budući da je ovdje riječ o poslovima koji su sami po sebi poslovi s otežanim uvjetima rada.
Ako radnik kod matičnih poslodavaca obavlja poslove koji ulaze u jednu od nabrojenih kategorija, drugi poslodavac će moći sklopiti ugovor o dodatnom radu za poslove koji ne potpadaju u jednu od te tri zakonom predviđene kategorije poslova u odnosu na koje se zabranjuje sklapanje ugovora o dodatnom radu.
Što mora sadržavati ugovor o dodatnom radu?
Kao i klasičan ugovor o radu, tako se i ugovor o dodatnom radu sklapa u pisanom obliku. Ako poslodavac s radnikom nije sklopio ugovor o dodatnom radu u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu.
Nadalje, prije početka rada, poslodavac je dužan radniku dostaviti primjerak ugovora o radu, kada je sklopljen u pisanom obliku te mu dostaviti i primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Ugovor o dodatnom radu mora sadržavati podatke iz članka 15. stavka 1. Zakona o radu, a može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme.
Obavijest o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu
Radnik je dužan prije početka rada kod drugog poslodavca pisanim putem obavijestiti svakog matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem.
S obzirom da Zakon o radu propisuje mogućnost matičnog poslodavca da pisanim putem zatraži od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca, ako za to postoje objektivni razlozi, a osobito ako je to protivno zakonskoj zabrani natjecanja ili ako se obavlja unutar rasporeda radnog vremena kod matičnog poslodavca, matični poslodavac ima legitiman interes tražiti od radnika podatak o drugom poslodavcu te vrsti poslova koje će radnik obavljati.
Ako je zahtjev matičnog poslodavca postavljen zbog obavljanja dodatnog rada unutar rasporeda radnog vremena radnika kod matičnog poslodavca, radnik je dužan najkasnije u roku od tri dana prilagoditi radno vrijeme kod drugog poslodavca.
Uvjeti rada radnika koji rade u dodatnom radu i plaća
Plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu s drugim poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Kao i radniku koji radi u nepunom radnom vremenu, poslodavac kod kojeg radnik radi u dodatnom radu bit će dužan osigurati mu stabilne uvjete rada, odnosno osigurati mu iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme s istim poslodavcem ili prema posebnom propisu s njim povezanim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove.
Plaća se ne može odrediti u visini manjoj od minimalne plaće, koja za 2025. godinu iznosi 970,00 eura, razmjerno ugovorenom broju sati rada.
Pri obračunu plaće radnika zaposlenog na dodatni rad primjenjuju se iste stope poreza na dohodak te doprinosa za obvezna osiguranja kao i pri obračunu plaća radnika s punim radnim vremenom. Ono što se razlikuje je korištenje osobnog odbitka poreznog obveznika što ovisi o odluci samoga radnika. Radnik može odlučiti da cijeli pripadajući osobni odbitak koristi kod poslodavca kod kojega je zaposlen na puno radno vrijeme, a može odlučiti pripadajući osobni odbitak preraspodijeliti između poslodavaca.
Kako je uređeno radno vrijeme?
Sukladno odredbama Zakona o radu ugovor o dodatnom radu može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme, pri čemu se istim ne smije ugovoriti radno vrijeme u trajanju dužem od osam sati tjedno.
Ako je raspored radnog vremena u dodatnom radu utvrđen kao nejednaki, tjedno radno vrijeme u dodatnom radu smije biti duže od osam sati tjedno, ali ne duže od 16 sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad kada je Zakonom o radu dozvoljen.
Nadalje, ako je radno vrijeme iz ugovora o dodatnom radu nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine, te tijekom tako utvrđenog rasporeda, radno vrijeme mora odgovarati radnikovom ugovorenom radnom vremenu.
Isto tako, u navedenom slučaju, radnik u dodatnom radu u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca (kolektivni ugovor šest mjeseci) ne smije raditi duže od prosječno osam sati tjedno, uključujući i prekovremeni rad kada je Zakonom o radu dozvoljen, pri čemu se razdoblja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad ne uračunavaju u razdoblje od četiri mjeseca, odnosno šest mjeseci.
Ugovoreni broj sati rada u dodatnom radu može se jednako ili nejednako rasporediti tako da radnik u jednom tjednu radi i po 12 sati, a u drugom tjednu 4 sata, tako da mu prosječno radno vrijeme u kalendarskom mjesecu iznosi 8 sati tjedno, ako je ugovoren rad od 8 sati tjedno. Zakon o radu ne propisuje nikakva ograničenja što se tiče dnevnog rasporeda tih 8 sati.
A što s godišnjim odmorom?
Poslodavac kod kojeg je radnik zaposlen u dodatnom radu dužan je, na zahtjev radnika, omogućiti korištenje godišnjeg odmora toga radnika u istom tjednu u kojem godišnji odmor koristi kod matičnog poslodavca. Kako bi radnik koristio godišnji odmor istovremeno kod matičnog i kod drugog poslodavca, radnik će biti dužan poslodavcu kod kojeg obavlja dodatni rad podnijeti zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u istom tjednu u kojem godišnji odmor koristi kod matičnog poslodavca, a drugi poslodavac to mu je dužan omogućiti.
Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.
Sadržaj je isključivo informativne prirode. Saop ne pruža pravne, porezne ili računovodstvene savjete. Za dodatne informacije obratite se nadležnim institucijama ili ovlaštenim stručnjacima.
